I. Legenda o osvajanju grada Severina

Udarili Turci na grad iznad sela Severina , udarili uzaman, nisu ga mogli osvojiti nikako.Opsedajući tako grad nadju medju stijenama, kuda teče voda Sućeska, neku babu i obećaju joj veliko blago , samo daim kaže način kako će istjerati Jerinu iz grada. Baba se na pare polakomi i veli im ovako: „ Nadjite crvena konja ždrijepca od sedam godina i sedam mjeseci, dajte mu ječam kroz tri dana, a ne dajte mu vode piti . I onda pustite konja prema Jeloviku, a dje konj zakopa nogom, tu je voda i tu su čunkovi, što vodu vode u grad, odvratite vodu , i Jerina će tako sama izaći.
Tako je to i bilo. Turska vojska prekinula vodu , a Jerini dotužila žedj, iz dana u dan sve to više. I Jerina morala napustiti grad , provukla se na tajna vrata i okrenula prema šumu Javoriju. A ponijela sa sobom i blago na mazgi.Od brza hoda mazga uginula u putu pod tovarom, taman kod Rohač vode, u stijenama, i tako se to prozvalo otuda imenom Mazgina stijena. Jerina blago zakopala u blizini tog vrela, četeres arašina od vrela na neku stranu, ne zna se na koju, i otišla svojim putem .

II. Legenda-Turbe u Prebidolima
U Prebidoima krja Rudog ima jedno kameno turbe, a u tom turbetu počiva neki Turčin koji se bio s komitama iz Srbije. Komite imale bitku baš ovdje, kraj turbeta, a onda se dade u bijeg prema brdu Cikoti. A jedan Turčin na konju, onaj što ovdje leži, dao se za njim u potjeru i sustigne jednog komitu na putu,đe se odmara .
„Stani vlaše, pobjeći mi nećeš!“
„Vala nit ću bježat- nit mogu“ , odgovori komit sav umoran od boja i hoda .
I upusti se u borbu sabljama. Turčin onako na konju, komita na zemlji pa bio okretniji i dočekao vrhom svoje sablje Turčina po vratu . Turčin se tako onesposobi, i konj pod njim pravo okrenu natrag. U putu se počeo kočiti u vratu, i ono mjesto gdje se to desilo, prozvalo se po tome Kočine. Jahao dalje i još više oslabio pa počeo nositi glavu na skutama i ono mjesto, eno ga onamo, vidi se, đe mu je glava pala na skute, zove se i danas po tome Kuti. Konj ga je nosio još, ovdje je s konja pao mrtav pa je na istom mjestu pokopan, a na grobu mu je onda napravljeno ovo turbe .
I još nešto: koja god porodica imala zemlju na kojoj je ovo turbe, ne da joj se u muškom porodu, rađaju se samo ženska čeljad, i u toj kući se priženjavaju momci sa strane .
Tako je to i dan danas.

III. Legenda – Kako je nastalo Rudo

Kako je , veliš nasatlo Rudo ? E, to ti je bilo evo ovako podsigurno znaj . Ovo današnje, na brijegu, treće je po redu, a i prije Rudog Kara Mustafa-paša Sokolović, što je bilo u polju , na lijevoj obali Lima, bilo je još jedno starije Rudo. Staro Rudo je dva puta nosila. Jednom je Lim odnio Kara Mustafa-pašinu kasabu, pa se odmah iza toga počelo graditi ovo današnje Rudo . Bilo je to uz neku ciničnu zimu. Zaledio se čitav Lim, nastao deble,predebel led, a onda užeglo sunce, led krenuo, sante leda se zaglavile se u tjesnacu evo ovdje poviše Grivina, od leda se načinio bent, voda se digla pa potopila i čitavo Rudo,a kada su sante tog benta brzinom krenule niz Lim , krenuo je istom brzinom i čitav Lim i tako odnio sa sobom, eto, i ono prvo Rudo.
A i Rudo što je bilo poslije te poplave, a prije ovog današnjeg, trećeg Rudog izgradio ti je Kara Mustafa-paša Sokolović, bliži rod Mehemd paše Sokolovića. Bilo je to ovako .
Pošao Kara Mustafa s velikom vojskom na Beč, gdje li, išao ovuda i pao na konak taman gdje je i današnje Rudo, svoj čador bio je malo izdvojio i udari ga ondje , đe je žandarska kasarna. Zakonačio Mustafa-paša s vojskom, i u gluho doba, uvijek bio kraj njega, ezan naspram današnjeg Rudog, na onoj drugoj strani Lima, gdje su bile samo tople i halučina. Nije vjerovao svojim ušima pa tu učini i drugi konak, kada ponovo ezan u isti vakat. Ostne i treću noć, pa opet u gluho doba ezan. I rano ujutru trćeg dana dadne napraviti splav i pređe s mujezinom na drugu stranu Lima. Kad tamo, a ono od same vode pa dalje još mokri tragovi ljudskih stopa. Išli po tragu dalje i na jednom se izgubi mokrina u dubini stopa. Razgrnu tu suho lišće od onih topola- kad ispod njega grob nekog šehita . Mustafa-paša zabilježi to mjesto i otišao dalje . A kad se vrati s vojske, zatržio i dobio od cara ferman da može tu graditi džamiju i kurisati kasabu, pa napravi najprije turbe nad onim grobom, koji se eno i dan danas vidi, samo nije ono staro, zatim do turbeta džamiju, a od džamije han, puino dućan, čitavu čaršiju , a malo dalje od čaršije i haman, zna mu se eno u Zajezeru i danas mjesto, zove se Hamamina. I Mustafa-paša dobio još fetvu, da se ovdje u kasabu mogu slobodno naseljavati svi oni , koji bi učinili krvninu, ili koja zlodjela, za koje se siječe glava ja li ruka , a da im suda nije i da su slobdoni, čim predju bilo kako u Rudo. Tako je to i bivalo, i Rudo izraslo u veliku kasabu.

IV. LEGENDA O RODNOJ KUĆI MEHMED PAŠE SOKOLOVIĆA

Na Ravancima postoji i još živi legenda o rodnoj kući Radojice koji je kasnije postao Mehmed-paša Sokolović.
Iz zidina kuće u kojoj se Radojica rodio izrastao je veliki glog, ogromno stablo kakvog nema u okolini. Ovaj grm ne smije niko da posiječe. Legenda kaže da je u davna vremena jedan od predaka današnjih Kiridžića posjekao taj grb pa su mu se dvadeset godina ruke tresle.
Ni vodu, koja siječe kao grom, ne smije niko da potkopa, jer bi su se moglo isto desiti. Po legendi, na toj vodi majka je Radojicu kupala pa otuda vjerovanje da se voda ne smije mutiti niti potkopavati.