Vjerski objekti

Jedna izreka kaže “ upoznaj svoju zemlju da bi je više voleo“. Šta je tradicija ? Kakve su to veze koje nas povezuju , ujedinjuju, učvršćuju kao narod . Šta o nama govore i kakva saznanja nam daju te građevine strmih korova sa šinderom, tremom, malih prozora i drvenih stubova . Kroz vekove ovo područije je bilo pod uticajem velikih sila, ratova, razaranja ali je uvijek je vjera bila ta koja nas povezivala i održavala. Crkve brvnare su bile i danas su jedne od tih veza .

Nigde kao u crkvama brvnarama tamjan tako opijajuće ne miriše, nigdje kao u crkvama brvnarama vjernik nema takav osjećaj blizine Božije riječi mira i spokoja . 

Gradili su ih seoski neimari u duhu tradicije. Podsjećaju na izgled obične kuće i njihova namjena nije bila isključivo religiozna, već i mjesta na kojima su se donosile važne odluke .

U ruđanskom kraju postoji nekoliko crkava brvnara – izuzetnih primjera narodnog graditeljstva, koje je karakteristično za Polimlje.

Austrougarska uprava omogućila je obnavljane mnogih sakralnih građevina, pravoslavnih crkava i džamija porušenih tokom rata 1875 – 1878.god. (crkva brvnara Svetih Blagovijesti u Vaganu i crkva Sv. proroka Ilije u Štrpcima). Podignut je i izvestan broj novih, kao što su Crkva Svetog proroka Ilije (kod mosta u Rudom), a početkom XX vijeka crkva posvećena rođenju presvete Bogordice u Štrpcima i crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Rudom

 

Crkva brvnara Svetih Blagovijesti  Presvete Bogorodice , Vagan

Crkva se nalazi u selu Vagan u živopisnom pejzažu, oivičenom hrastovom šumom. Predstavlja oazu iz doba Nemanjića. Istorija hrama je datira iz 1672.godine i duboko je vezana za manastir Dobrun. Nakon pada dobrunskog grada deo monaštva se iz Dobruna preselio u selo Krušćanje, današnji Vagan. Za selo Vagan i za sam hram vezano je niz legendi koje su se prenosile sa generacija na genraciju . Priča se da je selo dobilo ime po manastirskim vagama gdje se vagalo žito i ostali usevi. Prvobitno crkva brvnara je pod naletom zla turskih zulumćara srušena ali su monasi u zajedništvu sagradili današnji izgled crkve  brvnare . Crkva je obnovljena 1878.godine i tada dobija svij konačni izgled . Spada u najstariji  vjerski  objekat u opštini Rudo . Služila je i danas služi svojoj glavnoj namjeni duhovnog mjesta , gdje su se ljudi kroz istoriju krili od Turaka, bezbožnika, pričešćivali, krštavali, vjenčavali , pronalazili mir i duhovnu snagu. Par puta je biva izložena napadima nekih ljudi da je spale ali je sveti hram spašen. U periodu  posle Drugog svjetskog rata hram biva zapušten. Zahvaljujući pastirima hram je ograđen i čuvan da ga stoka ne oskrnavi . U ovom hramu čuvana je čuvena Čajnička Krasnica, ikona čuda i iscjeljenja, nadaleko čuvena ne samo među pravoslavcima već i među pripadnicima drugih religija .

S obzirom da je stanje ovog specifičnog zdanja dosta loše, monaštvo i narod ovog kraja je pokrenulo akciju obnove kompleksa i rekonstrukcije crkve . Arhimandrit Jovan Gardović, iguman manastira Sv.Nikole u Dobrunskoj Rijeci, organizovao je proteklih godina parohijane okolnih sela da se sanira krov i pod crkve i izgradi parohijski dom i drugi objekti .

„Odaziv ljudi je bio veliki, pomoć je pristizala u građevinskom materijalu, novcu ili nadnicama tako da je porta dobila sasvim nov, lep i funkcionalan izgled “ , naveo je Gardović.

 

Crkva Sv. proroka Ilije u Donjoj Rijeci

Crkva je sagrađena nakon podizanja srpskog ustanka 1875.godine . Nalazi se u selu Andžićima, kod Štrbaca, u opštini Rudo. Gradili su je meštani iz okolnih sela. Za podizanje svetinje najzaslužniji je bio monah Dionisije Vranešević Popović, a najveći procvat u gradnji je imala je za vrijeme službovanja prota Zaharija Popovića između 1876. i 1878.godine . Crkva je obnovljena 1970.godine . Božije ruka je čuvala ovu svetinju decenijama od turskog bjesa i svakog drugog zuluma.

Crkva pripada jednobrodnom tipu hrama, izgrađena od tvrde lučevine. Temelji crkve su od kamena . Vrata na ulazu i sjevernoj strani nisu ukrašena što je tipično za crkve iz perioda 19.vijeka. “ Svako brvno, greda, šindra i oltarska pregrada su isti onakvi kakvi su bili kada je svetinja završena. Sve je na svom mjestu gdje je i nekada bilo “ , dodaje Savić. Ikone na ikonostasu nisu postavljene po sadašnjim kanonima . Poredane su  reom kako su ih darodavci darivali. “ Očito je da ovde ima veoma starih i vrednih ikona, različitih autora jer su ih, posle rušenja manastira Sv.Nikole u Pribojskog Banji ,monasi i igumani ovde donosili. To tvrdi Savo Drekonjić iz Priboja „, objašnjava sveštenik Savić.Sačuvanje ikone Svetog proroka Ilije čudotvorca, bogovidca i zaštitnika hrama i Bogorodice sa Hristom danas se čuvaju u novoj crkvi  u Štrpcima .

Dragiša Milosavljević, istoričar umjetnosti iz Užica je u svojo knjizi o crkvama brvnaerama u Srbiji i BiH napisao da je ovaj hram u prošlosti imao mnogo veći značaj . “ Prema njegovoj teoriji , negdje u blizini crkve brvnare sakriven je i dio bogate, prije nekoliko godine otkrivene riznice iz manastira Svetog Nikole u Pribojskoj banji „,  ističe sveštenik Savić.  U samoj porti, pored zdanja hrama sahranjeni su i sveštenici Zaharije i Jovan , obojica iz čuvene svešteničke porodice koja je imala devet sveštenih lica. Milovan Đurović iz sela Štrbaca seća se da je pored hrama bilo nekoliko sofri ovdašnjih domaćina i da su Svete liturgije održavane svakog pravoslovnog praznika .

Crkva „Rođenja Presvete Bogorodice u Štrpcima

Do 1906. godine parohijani parohije štrbačke za svoju matičnu crkvu koristili su hram „ Svetog Proroka Ilije „ u Andžićima. Parohija štrbačka u to je vrijeme obuhvatala sela: Štrpca, B.Brdo, Uvac, Budimiliju, Mioče, Mokronoge. Tokom 1906. godine ukazala se potreba za novim i većim hramom. Da bi se sazidao jedan takav javni objekat, moralo je da se traži odobrenje od tada vladajuće Austrougarske monarhije. Igrom slučaja, te godine je kroz Štrpca naišao lični izaslanik Franja Ferdinanda kome je uručen zahtjev za izgradnju crkve radi dostave kralju. Po njegovom dolasku u Beč, odmah je poslan odgovor da se hram može graditi. Smatra se da je Austrougarska monarhija veliku pomoć i prilog dala za izgradnju crkve, kako bi susjednoj Srbiji pokazala da Srbi i u njenoj vladavini dobro žive. Pokretač inicijative i svih radova na izgradnji crkve bio je sveštenik Kosta Popović, tada paroh parohije štrbačke. 1906. godine počela je izgradnja crkve, da bi iste te godine bili osvećeni temelji koje je osvetio Mitropolit Nikolaj (Mandić)1908. god. crkva je bila završena.

 

Hram sv. apostola Petra i Pavla Rudo

Nova crkva u Rudom Sv. ap. Petra i Pavla građena je od 1908. do 1912. godine. Zidarske radove izveli su majstori Dalmatinci, ram ikonostasa je uradio Dobro Stikić iz Štrbaca a ikone su rađene u ikonopisačkoj radionici „Ivković” u Novom Sadu. Imala je dva zvona, malo sa stare crkve i veće kupljeno za osvećenje. Parohijski dom podignut je troškom austrougarske vlade. Osvetio je mitropolit Evgenije (Letica) na Petrovdan 1912. godine. Za vrijeme Prvog svijetskog rata austrougarski vojnici su odnijeli veliko zvono a malo je sačuvano zahvaljujući Katici Gardović, supruzi predsednika crkvene opštine Vukole Gardovića, koja je bila rimokatolikinja. Zahvaljujući svešteniku Slavku Popoviću kupljeno je 1935. godine veliko i srednje zvono u livnici „Pantelić” u Zemunu. Osvetio ih je mitropolit Petar (Zimonjić). Godine 1936. u istoj radionici kupljen je satni mehanizam koji i dan danas funkcioniše.

 

 

Hram sv. Velikomučenice Paraskeve, Bjelo Brdo

U selu Bjelo Brdo nadomak grada Rufo nalaze se dva hrama posvećena Prepodobnoj mati Paraskevi. Stanovništvo Bjelog Brda vema poštuje zaštitnicu . Svoje poštovanje duhovno iskazuje kroz čuvanje podjednako oba hrama . Za gradnju brvnare karakteristično je to da se nalazi na zemljištu gdje je u prošlosti bila austrijska kasarna. Zemljište kroz istoriju ptirapada Kraljevini Jugoslaviji, čiji su članovi bili pripadnici pljevaljskog pdreda koji su poklonili plac za gradnju crkve . Crkva brvnara je osveštana 1936.godine za vrijeme službovanja Sv.Mitropolita Petra Zimonjića . Porodica Anđić, braća Josif i Vasilije, po zanimanju industrijalci, na inicijativu sveštenika Sv.Budmira Sokolovića, poklonili su za gradnju crkve svoja brvna . Ikonstas crkve je skroman, ikone se nalaze na drvenim pregradama. Zvonik crkve je izliven u livnici u Zemunu . Drugi hram se gradio 1992. , a osveštan je 2002.godine . Donator hrama je sugrađanin Vidoje Pjevčević. Svake godine se u dvorištu hramova proslavlja slava svete Petke uz litije, sveštenstvo i okolno stanovništvo.

 

Džamija Kara Mustafe paše Sokolovića, Rudo

Nakon poplave 1896. džamija Kara Mustafe paše Sokolovića je bila obnovljena i otvorenje joj je bilo 21.11.1898. Tom prilikom izrečena joj je i pohvala da uz pljevaljsku nema ljepše u Sandžaku. Koju godinu nakon toga nasilno je porušena da se narod ne bi vraćao u poplavljeni kraj.
10. jula 1898. god. započela je gradnja ove današnje džamije Kara Mustafa paša Sokolović, na ovom mjestu. Polaganju kamena temeljca prisustvovao je barun Appel. Džamija je sagrađena iz vakufa Kara Mustafe paše Sokolovića. Ista je obnovljena i svečano otvorena 2010. god

 

Ostaci stare džamije na prostoru Starog Rudog

Na području starog dijale grada Rudog, nedaleko od ruđanskog mosta, nalazi se lokacija koja se povezuje sa starom džamijom koja je bila izgrađena i služila građanima starog Rudog. Ova džamija je izgrađena početkom 19.vijeka i služila je sve do velike poplave koja je zadesila ovo područje krajem pomenutog vijeka. Zanimljivo je da je ta džamija uspjela da preživi poplavu i da se jedino njen minaret vidio iz vode, ali je kasnije porušena i prenjeta na desnu obalu Lima. Danas na toj lokaciji postoje samo ostatci te džamije i nema nikakvog spomen obilježija. – Nikola Topalović

 

Ostaci crkve Sv.proroka Ilije, Rudo

Na području starog dijela grada Rudog u neposrednoj blizini mosta i benzinske stanice nalaze se ostatci stare crkve koja je na tom mjestu obitavala u 19. Vijeku. Naime ova crkva je sagrađena sredinom 19.vijeka i sluzila je vjernicima sve do velike poplave koja se desila krajem pomenutog vijeka. U toj poplavi strao je crkveni objekat i svi pooćni objekti. Nakon toga crkva je prenesena u današnji Rudog i tu služila do 1912.godien kada je napravljen nova crkva. Bitno je napomeniti da je crkva bila posvećena sv. Iliji koji se proslavlja 2.avgusta i da danas na toj lokaciji postoji spomen obilježije. – Nikola Topalović

Crkva i džamija zadužbine Mehemd paše Sokolovića

Na užem području grada Rudog nalaze se dvije zadužbine Mehmed paše Sokolovića. To su crkva i džamija koje se nalaze u mjestu Sokolovići nedaleko od Rudog. Po prednju Mehmed paša Sokolović nije zaboravie svoje rodno mjesto pa je u slavu toga podigao  džamiju u slavu svog oca a crkvu u slavu svoje majke. Obje građevine podignute su sredinom 16.vijeka.  Danas se na tom području nalaze obje građevine ali nisu autentičnog izgleda i materija. Pošto su više puta rušene i obnavljane. Džamija je podignuta 1557.godine ali je porušena za vreme Drugog svijetskog rata pa obnovljena, a zatim je nažalost ponovo porušena tokom zadnjeg rata u Bosni i Hercegovini, da bi konačno bila obnovljena 2007. godine i obitava i danas.

Po predanjau Mehmed Paša Sokolović je u isto vrijeme kad i džamiju , napravio i crkvu svojoj majci. Međutim ona nije dugo obitavala na ovim prostorima i bila je srušena još u 17.vijeku. Naime po predanju lokalno muslimansko stanovništvo se žalilo da je crkva i ljepša i bolja od džamije tako da je morala biti uklonjena. Međutim u poslednjih nekoliko godina ona je ponovo napravljena i to blizu temelja nekadašnje crkve. -Nikola Pavlović

 

Created by Digitality.ba